PETA USKRNA NEDJELJA - Ludwigsburg, Dreieinigkeit u 11.45 sati.

Dječja i obiteljska misa u Ludwigsburgu

Monika Peter je voditelj i dirigent. Mathilda i Aurelija na orguljama, dva Mateja, Luka, Marko, Viktorija i Klara gitare i Marko bubnjevi. To je sastav koji je pratio „Slavuje.“

Njih preko osamdeset, pjevali su cijelu misu!

Župnik fra Ante, nakon pozdrava i evanđelja, na temelju nedjeljnih čitanja poručio je posebno roditeljima ove riječi:

Da bi jedna kuća ili zgrada bila sigurna nužni su čvrsti temelji. Vidjeli smo u potresu da su se srušile one stare kuće i građevine koje nisu imale siguran temelj – fundamena. I kad su se obnavljale te kuće računalo se na to pa su napravili siguran temelj. Za uspjeh u školi, nužni su dobri temelji koji se stvaraju učenjem. Ali tu pomažu roditelji. Zajedno s djecom moliti i ponavljati s njima što trebaju napamet naučiti. Za zdravo stablo važno je korijenje koje prodire duboko u zemlju, kao što je to slučaj sa lozom. Njezino korjenje dopire čak do mora. Zato i u sušnoj godini ona se ne osuši nego su joj lišće zelena. Za nas ljude važno je koliko smo ukorijenjeni, povezani s Bogom. Tako Isus danas uzima jednu sliku da bi nam pokazao kakav je njegov odnos s nama vjernicima, Crkvom.

Čuli smo u evanđelju, Isus govori o trsu i lozi, ili o lozi i njenim granama.

I kaže se da odsječene grane, osuše se i umiru. Isus, dakle, za sebe veli da je trs koji nama, lozama - granama, daje životvornu snagu. Tako trs i loza su jedno biće, jedno tijelo. Sv. Pavao će reći da su vjernici tj. Crkva jedno tijelo, kojemu je glava Krist. Mi zapravo ne možemo do kraja pojmiti koliko je to čudesno i veličanstveno: mi smo s Kristom jedno tijelo, jedno biće, dionici Kristove božanske naravi. Mi ovdje na zemlji nikada nećemo moći do kraja pojmiti koliko je – u Kristu – veliko naše dostojanstvo. Božja smo djeca, braća i sestre Kristovi, dionici nebeskih dobara i zato u jednostavnosti srca uvijek možemo klicati Aleluja – slavimo Boga!

„Neka Te slave, neka Te hvale, neka Ti pjevaju svi narodi!“ Pjevat ćemo!

Životne muke, nedaće i bolesti nikada nas ne mogu do kraja obeshrabriti ako smo povezani s Bogom u molitvi, svetoj misi.

„Ne brinimo se tjeskobno, jer sami nismo mi, u molitvama, pjesmama zahvaljujmo mu svi!“ i to ćemo pjevati!

Isus nas dalje poučava govoreći: Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni… Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa, kaže Isus. Zato pjevamo:

„Braćo moja, radujmo se, Bog je tu, Bog je tu. da, On je s nama tu!“

A je li Bog tu gdje se psuje, svađa, mrzi, ubija? Svako malo čujemo kako i djeca ubijaju djecu u školi, na ulici... Nekidan jedan dječak došao u školu s pištoljem i nosi popis koga treba ubiti. Eto danas nismo sigurni ni u školi ni na ulici.

Zato: Pobožni ljudi uvijek kad kreću na put, u školu, na posao, prekriže se i kažu: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. U Bogu i po Bogu želimo sve činiti. Jer on želi uvijek biti tu s nama. Ne možemo se uvijek pouzdavati samo u svoju snagu. Zato za svaku svoju nakanu pobožno kažemo: Ako Bog da. „Ako Gospodin kuću ne čuva, uzalud stražar bdije!“ Tako stoji na jednom mjestu u sv. Pismu.

Na koncu nam Isus daje pomalo zbunjujuće obećanje. Veli: Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete ištite i bit će vam. I na drugim mjestima u evanđeljima Isus govori kako Bog uvijek uslišava naše molitve. Isus veli: Ako ostanete u meni. To je uvjet. U onome što je bitno, sigurno ćemo biti uslišani, kad god Gospodina s vjerom zazovemo.

Ako živimo u skladu i ljubavi sa svojim roditeljima, nećemo od njih uvijek tražiti neki dar koji nam roditelji ne mogu priuštiti.

Roditelji došli u trgovinu igračaka kupiti rođendanski dar za svoju kćerkicu. Kažu da su cijeli dan na poslu pa nisu kod kuće s kćerkom zato trebaju nešto što će nju zabaviti da se ne osijeća usamljena. Žao mi je, odgovori prodavačica, ali nemamo roditelja na prodaju! Ne može nitko zamijeniti roditelje!

Roditelji! Ništa i nitko vam nije važniji od vaše djece. Morate naći vremena za njih da se nikad ne osijećaju usamljeni! Kako je to lijepo da imate vremena i dovoditi ih na probe slavuja i u crkvu. Tako pokazujete svoju povezanost s Kristom. Krist želi uvijek biti s nama i da već na zemlji imamo mir i radost. Ako se i dogodi da u ovozemnom životu imamo nevolja i križeva, duboko u svom srcu mi smo mirni, čak i radosni jer smo sjedinjeni s Njim i Njegovim patnjama koje je podnio za nas i za naše spasenje. Životno smo s Kristom povezani kao trs s lozom. Našim venama kola nebeski život. I život s Bogom naša je budućnost. Zbog svega toga ispunjeni smo radošću, nadom i mirom, jer nas Bog voli. I zato pjevamo: „Evo me k Tebi Tatice, čujem kako kuca Tvoje dobro srce, i svaki otkucaj želi mi reči: „Volim te, dijete moje!“

I na kraju ćemo pjevati: „On sabra nas sada oko stola svoga, narod On svoj vodi putem spasenja.“