U subotu, 06.07. slavili smo Prvu sv. Pričest u Friedenskirche-Ludwigsburg u 12.00 sati! Dvadesetipet djevojčica i dječaka prvi puta primili su Isusa u posvećenom kruhu-hostiji, svetoj Pričesti. Cijelu misu pjevali su "Slavuji" sa prvopričesnicima. Dirigent i voditeljica je bila Monika Peter, na orguljama Aurelija i Mathilda Peter, gitare su svirali: Matej Peter, Matej Bajić, Luka Mašić, Marko Perković i Klara Terzić a bubnjeve Marko Ćorluka.

Moto slavlja je: „Ostanite u meni i ja u vama!

Nakon uvodne pjesme, pozdrava župnika fra Ante, pročitanih čitanja, koje su čitali prvopričesnici Patricija i Ante, te evanđelja, župnik je propovijedao:

Draga djeco, vi danas prvi put u vašem životu primate Isusa u kruhu gdje se on preobrazio da ga možemo lako primiti. I kaže da ostanete u njemu pa će on ostati u vama! Ne da to bude samo danas i gotovo! On želi ostati s vama i vi s njim! Dokle? Stalno! Zato ga i dalje primajte! Kad god dođete na misu! To neće ovisiti sigurno samo o vama, nego o vašim roditeljima. Da i oni dalje dolaze na misu zajedno s vama i tako stalno budete povezani s Kristom Isusom. On to želi! Prije rođenja i dolaska na svijet vi ste bili u utrobi vaše majke devet mjeseci. Bili ste poverani s njom pupčanom vrpcom preko koje ste dobivali hranu. Ta hrana je u krvi. Dakle bili ste povezani tijelom i krvlju. Bili ste jedno. Kad bi se prekinula pupčana vrpca vi bi bili odvojeni od majke i ne bi primali hranu. I što bi se onda dogodilo? Prestali bi živjeti. Umrli bi. I poslije rođenja majka, vaši roditelji, su se za vas brinuli i davali su vam hranu da bi ostali na životu. I dalje se stalno brinu i tako ste povezani s njima i živite. Možete li zamisliti da netko samo jednom u tjednu jede i hrani se! Ili čak jednom u mjesecu ili čak godinu i godinama da ne jede i da se ne hrani. Pa naravno ne možemo živjeti ako se ne hranimo jedan mjesec, a kamoli godinu ili više godina. Tako ako samo jednom u tjednu primamo duhovnu hranu bilo molitvom, sakramentima i posebno svetom pričešću, koje nam nudi Crkva preko svećenika, nismo povezani s Bogom i duhovno umiremo. Oni koji su prekinuli životni odnos s Bogom, duhovni su mrtvaci. Žive samo tjelesno, a duhovno su mrtvi. Zato, neka ova prva pričest za vas ne bude samo prva. Inače prekidate životni odnos s Bogom. Kao što sam rekao, to ne ovisi o vama, nego o vašim roditeljima. „Pustite malene k´ meni, ja ću ih štitit od zala, napunit ljubavlju ja ću ta srdašca njihova mala.“ Djeco! Vaši roditelji su vas već pustili k Isusu kad su vas prijavili na vjeronauk za pripremu prve svete pričesti. Dolazili ste 22 subote, kad ste to mogli! Upoznavali ste vjeru i Isusa, njegov život i sve ono što je učinio za nas. I vrijeme pripreme i vjeronauka je završeno. Jučer ste se ispovjedili i pripremili sebe, svoju dušu, da Isus dođe k vama. I on dolazi danas k vama u svetoj pričesti, u kruhu, u hostiji. To je čudesno, to je neshvatljivo, ali istinito. Isus dolazi k vama i vi ćete ga primiti. Zato ćete mu pjevati: „Isuse, Isuse, čujemo glas, k´ Tebi hodimo primi sve nas! Isuse, Isuse, budi nam spas, primi, primi nas!“ To je veliko što nam Isus daje jer nas voli! Zato mu još pjevamo: „Ako netko može moju dušu spasiti, ako može grijehe mnoge mi oprostiti, samo Isus može to učiniti, zato ću mu vjeran ostati. Svoja ću koljena pred Bogom saviti i nikome drugome neću se klanjati! Ako netko može novi život dati mi, ako može bezuvjetno mene ljubiti, samo Isus može to učiniti, zato ću mu vjeran ostati.“ Isus nam je grijehe oprostio jer samo on to može i dušu nam spasiti. I zato ćemo mu vjerni ostati i pred njim svoja koljena saviti. I nikome drugome se nećemo klanjati! Jer „on je naš Kralj i silan Bog!“ I sve je to lijepo što ćemo danas slaviti i Isusu Bogu pjevati! To će vam ostati u dugom sijećanju. Ovo i ovakvo slavlje se više neće ponoviti. To je jedinstveno u vašem životu. To ste zaslužili i dostojni ste toga da ćete Isusa primiti i to proslaviti cijeli današnji dan. Ali draga djeco i dragi roditelji! Isus nam je to sve dao i zaslužio za nas svojim životom i smrću i uskrsnućem ne samo za danas, nego za cijeli naš život. Svetu pričest je ustanovio za one koji žele imati vječni život! Hoćete li i dalje biti dostojni primati Isusa da zadobijete Vječni Život? Sve su vaši roditelji učinili da ovo vaše slavlje bude lijepo i nezaboravno. I mi svi zajedno s vama, „slavujima“, Monikom, Mathildom, Aurelijom, Matejem, Matej, Luka, Klara, Marko, Markom...to smo učinili, da ovo slavlje bude lijepo i nezaboravno. Je li to dovoljno? Hoće li ostati samo na ovome? Hoćete li i dalje primati ono što je za vječni život. Hoćete li i dalje primati Isusa i pričest koja nam koristi za vječni život? Hoćete li i dalje biti povezani sa crkvom, Bogom, Isusom i hoće li vaš život ići za onim zbog čega se on žrtvovao, a to je da nam dadne Vječni život! „On u ruci drži svijet i nebeski svod, naš Bog. On je silan Bog!  U sili i snazi tko je moćan kao On, naš Bog. On je silan Bog! On Ti daje vječni život ili oduzima dah i bez Njega ti bi bio samo pepeo i prah.“ Tako ćete pjevati! Da! Naš Bog, on je silan Bog! U današnjem evanđelju On kaže: „Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.“ I zato: : „Naš Bog, On je silan Bog i Kralj nad nebom i zemljom. Vječna je ljubav Njegova. On je silan Bog!“ I zato: „I slavim Tebe ja svim srcem svojim, i slavim Tebe ja svom dušom svojom. I slavim Tebe ja svom snagom svojom, jer Ti si moj Kralj!“ Kako je to lijepo! Kako je to savršeno! Naš Bog je silan Bog i Kralj nad zemljom svom! I neka je vječna ljubav njegova!